Rastanak..
Jos jedna glupa svadja... Totalno glupa, totalno ne bitna, ali vrlo efektivna i razorna. Kao bomba. Kao, uostalom, ti i ja. Zasto bi se onda nase svadje razlikovale od nas..
Dobro, parovi se uglavnom svadjaju, razumem ja to - ne slazu se ljudi u svemu, ali ti isti ljudi posle pricaju o problemu. Mi cutimo. Ti moje ne zelis da cujes. Ozbiljno, ne zelis. Ja tvoje ne slusam, jer sam sve vec prilagodila tebi. Ti ni nemas zasto da se ljutis!
Ali ja nisam osoba koja ce da trpi. Pogotovo nekoga ko mrvicu ne moze da ucini za moje bolje raspolozenje, za normalno funkcionisanje. Necu, ni najmanje... "Nisam ja rodjena za to, bolje dace meni Bog.."
Znam da ti znacim. Zao mi je sto to nisi umeo da pokazes. Ljudi nisu isti, ali uz pricu i dogovor sve je resivo..
Veceras si zasluzio da se okrenem, odem bez reci, i nestanem u noci...
Jao, da li je to svugde isto ili nam se smo čini da smo uvek u pravu.Sve je moguće.Ako su nam moždane funkcije, naučno dokazano, različite, ima li tu leka?Kako dve paralelne linije ikada mogu da se dodirnu ili preseku?Da, oni neće ili prosto ne znaju da slušaju.Ili ih ništa ne interesuje osim njihovih sopstvenih problema.A gde li je ta famozna polovina puta?Nekako se uvek premesti na tri koraka od nas...
Ne pamtim da li mi je ikada jedan muskarac rekao, nadjimo se na pola puta... Pamtim da sam ja to rekla. Cini mi se kao da ih nista ne interesuje sem njihovih problema. Mozda slusaju, ali ne zele da razumeju... Zasto onda uopste pricati, i zasto samo presipati iz supljeg u prazno? Ja sam odlucila da necu vise. I prekinula sam to na vreme, pre svega onog ruznog sto bi nas sacekalo..